Riječ "povrće" prvi je put zabilježena u ranom 15. stoljeću - a odnosila se općenito na biljke. Riječ je preuzeta iz srednjevjekovnog latinskog vegetabilis što znači "rastući", "cvjetajući" na primjeru biljke. U engleskom govornom jeziku, "veggie" se koristi u slengu kao skraćenica od engleskog veggetables. Značenje riječi povrće kao što ga danas koristimo - misleći na biljke koje se uzgajaju za hranu - nije etablirano sve do 18. stoljeća.

"Pravo" povrće

Možemo govoriti o povrću u najmanje 4 značenja:

• Voće (botaničko): ovarijski dio cvjetnica
• Voće (kulinarsko): bilo koji jestivi dio biljke ukusnog okusa
• Povrće (kulinarsko): bilo koji jestivi dio biljke ukusnog okusa
• Povrće (pravno): roba koje se oporezuju kao povrće u određenoj jurisdikciji

U trgovini se riječi "voće" i "povrće" međusobno isključuju. Biljni proizvodi koji se nazivaju voćem rijetko su kada klasifikovani kao povrće, i obrnuto. Riječ "povrće" ima precizno botaničko značenje, koje je znatno drugačije od njegovog kulinarskog značenja, te uključuje mnoga otrovna voća. Dok su breskve, šljive i narandže "voće" u oba smisla, mnoge se biljke nazivaju "povrćem" - poput patlidžana, paprika i paradajza - dok su zapravo, botanički, voće. Svjetski jezici, osim engleskog jezika, često imaju kategorije koje se mogu identifikovati sa zajedničkim engleskim značenjem riječi "voće" i "povrće", ali njihovo precizno značenje često zavisi od lokalnih kulinarskih tradicija. Naprimjer, u Brazilu, avokado se tradicionalno jede sa šećerom kao desert, ili u milkshakeovima, a smatra se kulinarskim voćem; dok se u ostalim zemljama koristi kao sastojak salata i sosova, i smatra se povrćem.