Kraljevsko povrće

Zeleni "povrtni" grašak, konzumiran nezreo i svjež, bilo je inovativan luksuz rane moderne Evrope (kroz period od kasnog 15. do kasnog 18. stoljeća). U Engleskoj, razlika između "stočnog graška" i "povrtnog graška" počinje u ranom 17. stoljeću.

Slatki grašak, koji su Francuzi uskoro prozvali mange-tout jer se jeo kao cijela boranija, bio je predstavljen u Francuskoj iz vrtnih sajmova Holandije, u vrijeme kralja Henryja IV. u kasnom 16. stoljeću, preko francuskog ambasadora.

Zeleni grašak donesen je iz Genoe na dvor kralja Louisa XIV od Francuske u januaru 1660. godine, popraćen velikim događajem kada je košara zelenog graška predstavljena pred kraljem. Potom su donesena i mala jela od zelenog graška pred kralja i kraljicu. Nakon toga je odmah je uspostavljen uzgoj sa stajskim gnojivom te su zaštićeni pod staklom, a smatrali su se naročito luksuznom delikatesom.  

Moderni oguljeni (proteinski) grašak, sa oguljenom kožicom, proizveden je kasnije u 19. stoljeću.